U Gornjane, 26. marta, u središte sela, polagano je dolazilo proleće. Retko naiđe po koji stariji čovek. Putem prema groblju, dve-tri nove kuće i vazda starih, napuštenih domova. Prozori i vrata, ti nemi svedoci negdašnjeg života, obavijeni zaboravom, kao da su tugovali za domaćinima. Na oronulu kuću, sagrađenu 1933. godine, palo je razgranato drvo pritiskajući joj i prozore i još držeće zidove… A iza tih prozorskih stakala krila se nemoć nas običnih smrtnika…
Tekst i Foto: Brana Filipović
