Bor, 8.septembar
Da li su fontanu ispred Doma kulture urušili samo vandali i koliko se veruje polovičnim informacijama vlasti koja, očevidno, nema potrebno valjanog i kvalitetnog kontakta sa narodom
Foto: D.Popaz
Nekoliko građana juče se javilo Redakciji Medija centra Bor objašnjavajući kako je u gradnji nove fontane ispred Doma kulture bilo i graditeljskih grešaka. Navodno nisu stavljene rešetke i filteri koji bi regulisali sistem za odvod vode. Ovu sumnju potvrdilo nam je i više stručnjaka. Majstori kopaju po betonu i, očigledno, traže greške. Investitor, JP Toplana, morala bi da o svemu izda saopštenje za javnost, isto što je jutros učinila i opština Bor kada je reč o gradnji zoološkog vrta. Tvrdnja iz Opštine da je bilo dovoljno potpunih informacija o zoovrtu ne “drži vodu”, već je samo pokušaj opravdanja za nedostatak pravovremenog i kvalitetnog razgovora sa građanima, kao i neophodnog upoznavanja i mišljenja naroda o investicijama koje, u krajnjem, nisu samo stvar aktuelne, ni bilo koje, vlasti, već najviše poreskih obveznika. Zato je potrebno saopštiti i da li su samo vandali krivi za urušavanje fontane. Raskorak između građana i vlasti jeste u nedostaku potpunijih i blagovremenih informacija, što je ova vlast dobro mogla da oseti i vidi. Vreme će pokazati i koliko su i aktuelna saopštenja dovoljna i tačna. I što je još važnije: da glasila koje opština plaća, i što joj je informisanje građana zakonska obaveza, rade profesionalno i temeljno, bez bespotrebnog udvaranja moćnim političkim i još ponekim pojedincima. Narod bi verovao, ako ne do kraja, onda onoliko koliko je neophodno za društveni angažman i brugu o sebi i svom okruženju.. A i Toplana nije osnovana za gradnje fontana i platoa, ona je organizovana da greje grad, a ako hoće, i može, da pomogne, onda neka, i uz pomoć već zaboravljene Direkcije za izgradnju grada ( ako još postoji u stvarnosti), izdvoji pare i nađe stručnjake i priznate graditeljske firme. Toplana u ovoj novoj raboti “šminkanja” nije jedina, pa bi i ostali brzopleti i novopečeni graditelji ( među takvima ima i igrača na sreću, kafedžćija, molera…) mogli da objasne kako i šta rade, i pod čijom su neprikosnovenom, izpolitizovanom komandom. Jer, inspekcije to ne čine. Nema, izgleda, ni njihovih “izveštaja o radu” u lokalnim medijima. Uostalom, stvorena je atmosfera neverovanja i nepoverenja u vlast i većinu – medija, mada se u poslednje vreme kobajagi trude da se, valjda zbog predstojećih izbora, približe “svom narodu”. Još manje se ozbiljno shvataju “pijari”, razni portparoli, protokol-majstori, službenici i šefovi za saradnju s javnošću ( čast izuzecima)… Ne bez razloga.



